Oskar Vajld u svojim pričama za djecu, nad kojima bi i odrasli mogli da se zamisle, govori o nesreći koja nas u svijetu vreba na svakom koraku, tražeći nove žrtve i nesreći koju u sebi nosimo, dopuštajući da zlo zagospodari našim srcem. Sjetne, tužne, ili ispunjene gorčinom, ove priče nam poručuju da se ljepota, slast i vrijednost života sastoje u svakodnevnoj borbi protiv zla, bez obzira na to što je izvjesno da je ta bitka unaprijed izgubljena.